GAJETA
Betinska gajeta je drveni brod dužine između 5 i 8 metara, širine 2 do 2,60 metara, bez palube po cijeloj dužini. Robusnije je forme i konstrukcije od komiške falkuše ili korčulanske gajete. Betinski brodograditelji uspjeli su inovacijama na gajeti kao izvorno ribarskom brodu doći do proporcija i forme broda koji je bio savršeno prilagođen životnim potrebama i ruralnom gospodarstvu stanovnika otoka Murtera koje je ovisilo prvenstveno o njihovim prekomorskim posjedima, na Kornatima, otocima u Murterskom moru (Pučini) i Modravama, plodnoj kopnenoj prevlaci između mora i Vranskog jezera.
Budući da su žitelji otoka Murtera bili više težaci i stočari nego ribari, betinski brodograditelji preinačili su ribarsku gajetu u plovilo sposobno zadovoljiti njihove višestruke potrebe. Primarna funkcija je bio transport različitih vrsta tereta (hrana, poljoprivredni proizvodi, životinje, građevinski materijal). Gajeta je po dimenzijama obiteljski brod, a svi članovi posade morali su znati njome upravljati. Žene su nerijetko same odlazile brodovima po poslu. Gajeta je služila i za ribarenje. Brod po mjeri žitelja otoka Murtera morao je, prije svega biti, sposobno, sigurno, i izdržljivo prijevozno sredstvo.
Postoje dva tipa betinske gajete, a prekretnica koja je dovela do nastanka drugog tipa je ugrađivanje brodskih motora u gajete, proces koji je započeo 40-tih i 50-ih godina 20. stoljeća.
Prvi, izvorni tip gajete, ravne kolumbe i dritog rebra, koji je od svojih početaka u 18. stoljeću do sredine 20. stoljeća ostao nepromijenjen, robustan je brod, vrlo stabilan. Prova mu je prilično visoka, a krma tek nekoliko centimetara niža. Moderna vremena donijela su nove zahtjeve i prilagodbe, pa su nove gajete postale uže, počeli su iščezavati jarboli i pojavljivati se kabine i natkabine. Ravna kobilica dobila je blagi nagib, a dugi timun (upravljač) zamijenjen je kraćim. Krmena statva prilagođena je ugradnji osovinskog voda. Ipak, betinska gajeta zadržala je karakteristične linije.
Betinska brodogradnja razlikuje se od drugih brodogradnji tipološki istih ili sličnih brodova, te posjeduje svoje prepoznatljive specifičnosti. Neke od tipičnih, prepoznatljivih karakteristika betinskih gajeta su hvatišta vesala (sohe) karakterističnog U-oblika, skala na provi (element koji olakšava ulazak ljudi na brod, posebice na nepristupačnim, stjenovitim dijelovima obale) i kantun na mankulu (najteži dio broda za izradu, zbog krivljenja opasa u krmenom kvartiru).
LEUT
Leut je veći brod izuzetnih maritimnih svojstava. Duljina leuta kreće se od 7 do 12 m, širina je otprilike 1/3 duljine. Prema duljini leuti se mogu podijeliti u male (do 8,5 m) i velike (do 12 m). Trup leuta je oštrog oblika, ima pravilno izvučene linije na pramcu i krmi. Glavnim karakteristikama podsjeća na gajetu, ali je od nje veći, čvršće građen i oštrih podvodnih linija. Na pramcu u visini palube ima ugrađeno kratko rilo, tzv. špirun koji služi za silazak na obalu. Leut je, za razliku od gajete, zatvoreni tip broda. Karakteristika mu je špirun (kljun) na pramcu broda, koji je dulji u kraćih, a kraći u brodova veće duljine. Služi za lakše iskrcavanje i ukrcavanje posade i tereta, posebice na mjestima s plitkom obalom.
Leut može voziti 5, 7 ili 9 veslača, ovisno o proporcijama broda. Kao pogonsko sredstvo koristi se i latinsko jedro. Leuti dobro podnose vjetar i valove. Imaju opću upotrebu. U murterskom akvatoriju služe za prijevoz različitog tereta i ribarenje.
RAZLIKA IZMEĐU LEUTA I GAJETE
Starih gajeta je bilo različitih duljina, od 6 do 8 metara. Danas često prisutna podjela po kojoj se smatra da su gajete manje od 7 metara, a leuti veći od 7 metara nije ispravna. Karakteristike koje ima leut, a gajeta ne: paluba po cijeloj dužini, mrtva banda (uzdužni graničnik) od minimalno 20 cm, špirun (kljun) i kabina na krmi. Gajeta ima pomične pokaporte (poklopnice grotla), velike palubne proveze od 30 cm i na provi s lijeve strane produženu muradu (linica). Nema banak (središnje sjedalo), već samo pajole (podnice).
“Sad ću ti reći zašto leut, a zašto gajeta. Leutu je cila paluba pošivena s kraja na kraj, otvoren je na sredini, na krmi je mali otvor i na provi je mali otvor. Jedan je za kormilara, a drugi kad se dižu mriže i takve stvari. A kod gajete su pomične pokaportice. Gajeta je zatvorena samo jednu trećinu, može se otkriti, a leut ne. Leut može otkriti samo središnji dio. To je osnovna stvar. Neki smatraju da kad brod ima kljun sprida da je to leut. Svi zovu Treunov da je leut, a nije leut nego gajeta.”
Ante Balin, brodograditelj
KAIĆ (PASARA)
Kaić je manji brodić zaobljenog dna. Razlikujemo male (do 4,80 m) i velike kaiće (do 8 m). Mali kaić je otvoren po cijeloj dužini, a veliki su na prednjoj trećini pokriveni palubom. Ponekad imaju grotlo s poklopcem za silazak u pramčani prostor. Prova je šiljasta, krma odrezana i završava ravnim zrcalom. Lako se upravlja njime i brzo vesla.
Pogodan je za vožnju plićim predjelima i na manjim udaljenostima. Upotrebljava se u malom ribolovu, sportskom ribolovu i za rekreaciju. Nekad su se koristili za ribolov na sviću.
LAĐA (BATANA)
Betinska lađa je drvena brodica ravnog dna, sa širokim drvenim zrcalom na krmi. U usporedbi s drugim lađama, betinska ima zrcalo široko tek nešto manje od širine same lađe. Duljina manjih lađa je od 4 do 5 metara, a većih od 5 do 7 metara i zovu se lađuni. Ravno dno je zakrivljeno prema pramčanoj statvi.
Poneke lađe se rade s dnom u obliku slova V. Provena statva je ravna i zakošena prema naprijed. Omjer dužine i širine je veći od 1:3, za prosječno desetak centimetara.
Pogonska sredstva su dva vesla u sohama koje su postavljene oko sredine broda. Na gornjem rubu krmenog zrcala je napravljena jedna plitka udubina na jednoj strani koja služi za veslanje s jednim veslom. Taj način veslanja zove se gungula.
Postoji otvoreni i zatvoreni tip lađe. Pokrivene imaju palubu na 1/3 pramca.
Zbog ravnog dna uspješno plovi u plitkim vodama. Služi najviše za ribarenje i razonodu za ljetnih mjeseci.
