Cicibela je betinska gajeta starijeg tipa, dužine 8 m. Izgrađena je u škveru Šime Filipija Tošulova u Betini 1931. godine za naručitelja Tomu Gregova iz Preka na Ugljanu. U svom radnom vijeku prevozila je težake, tegleću marvu i urod, a za vrijeme 2. svjetskog rata prevozila je narod u izbjeglištvo za El Shatt u tajnim noćnim plovidbama do Kornata gdje je čekao veći brod. Na stalnom oprezu, Cicibelu su svaki put potopili puneći je kamenom do naredne noći kad bi je opet osposobili za plovidbu. Služila je i kao zadružni brod za prijevoz putnika 60-tih godina 20. stoljeća. Njome se išlo i na kupanje i jedrilo iz užitka.
Cicibela je završila u zadarskoj Foši gdje je završila skoro potopljena. U jako lošem stanju 2006. godine kupio ju je Marino Mijat iz Tribunja i vratio u Betinu.
Rekonstrukciju i obnovu je izvršio Čedomir Burtina Ćiro. Od stare građe ostala je jedna petina. Svako rebro, jedno po jedno skidano je, napravljeno novo i vraćeno u brod. Tim načinom rada majstor Burtina je uspio zadržati izvornost starih linija.
„U stanju je bila – nikakvom! Da ne znaš bi li se zauzeja i okle bi počeja. Prista sam jer san tija da baš obnovimo taj tip gajete, to su brodovi puno jačeg karaktera, imaju dušu i tilo, a nose i tereta. Sad je u brodovima nesta prostor, liđeri su, zato se triba vraćat na vake debele, jake brodove…
Od starog broda ostavili smo samo petinu materijala, sve ostalo sam radio novo ali je u duši to ostao stari brod. Svako rebro, jedno po jedno sam skidao, radio novo i opet vraćao u brod. Jedino tako se mogla zadržati izvornost tih starih linija. Cicibela je jedinstven primjer originalne stare betinske gajete i kao takva bi trebala biti proglašena kulturnom baštinom. Velika je razlika između stvaranja i krojenja novog drvenog broda i obnove starog. Kad radiš novi brod onda imaš zadovoljstvo što stvaraš novu, neprobanu liniju i to je izazov, zadovoljstvo. Obnova starog broda je s druge strane muka ali i to opet ima svojih draži. Draž je što rastavljajući taj stari brod se u biti družiš s tim starim meštrima, kalafatima koji su ga gradili i od njih učiš kako su se prije radili brodovi. Svaki kalafat u Betini je imao svoj stil. Ja znam pogledati brod i odmah reći tko ga je gradio.”
(Izvadak iz razgovora Šime Stipaničeva sa Ćirom Burtinom)
“Radili smo je od hrastovine i brijesta. I prije je isto bila od brijesta i hrasta, možda malo crnike isto. Kad sam je raskrojio onda vidiš još jednu posebnost tih starih brodova, a to je da su im rebro (glava) i bitva (mankul) iz jednog komada. Kod ovih modernijih gajeta mankuli se naknadno zabijaju u rebro! Kalata (rebra) u pramcu je isto bila iz jednog komada. Našla bi se grana koja ide na V i od nje bi se iz komada napravila oba rebra u provi. Mi smo išli u šumu prije uvik brati takve grane.”
Cicibela je Rješenjem Ministarstva kulture RH od 14. ožujka 2017. proglašena pokretnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske.
