Muzej betinske drvene brodogradnje smješten je u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini Betine u samom centru mjesta, u zdanju koje samo po sebi ima kulturnu i povijesno – graditeljsku važnost. Zgrada u kojoj se nalazi Muzej spada u red najstarijih kuća u staroj jezgri mjesta. Prije nego se u nju smjestio postav Muzeja betinske drvene brodogradnje pripadala je brodograditeljskoj obitelji Uroda. Arhitektura unutar zidova Muzeja vjerno je obnovljena i, za potrebe opremanja Muzeja, oplemenjena suvremenim detaljima.
Betina je malo mjesto, tipične dalmatinske arhitekture. Još od prvog pisanog spomena o naselju imena Betina u 15. stoljeću njeni stanovnici izrazito su orijentirani prema moru i životu s morem i uz more. Tradicijska drvena brodogradnja i obrtništvo (s posebnim naglaskom na kovački zanat) ostavili su utjecaja podjednako na arhitekturu samog naselja kao i na kulturni identitet zajednice. Svi predmeti koje se nalaze u Muzeju donirani su upravo od strane mještana Betine što svjedoči o bliskoj vezi Betinjana sa svojim muzejom i govori puno o njihovu odnosu prema svojoj baštini. Muzej ne bi mogao nastati, a ni opstati u lokalnoj zajednici, bez težnji i angažmana stanovnika Betine da se osnuje ustanova koja će čuvati višestoljetna znanja o drvenoj brodogradnji koja su umnogome utjecala na identitet mjesta. Danas Betina broji oko 800 stanovnika koji se pretežno bave turizmom, poljoprivredom, ribarstvom, zanatstvom i obrtništvom.
Znanje o brodogradnji ljubomorno se čuvalo generacijama i čak ni članovi obitelji nisu znali tajnu brodograditeljskog zanata – crtanja brodskih linija. Znanje o dizajnu se unutar brodograditeljskih obitelji strogo čuvalo, prenosilo se s glavnog majstora prota na najsposobnijeg šegrta. Samo je proto znao dizajnirati brod i on je odlučivao kome će znanje prenijeti. Jedna od najznačajnijih uloga ovog Muzeja je prenošenje znanja.
Vrhunac umijeća betinskih brodograditelja može se sažeti u betinskoj gajeti, drvenom brodu od 5 – 8 metara dužine i 2 do 2,6 metara širine, s jedrom kao glavnim porivnim sredstvom. Betinska gajeta je po svojim značajkama obiteljski brod, a svi članovi obitelji znali su njome upravljati. Gajeta je čvrst, težački brod koji su stanovnici otoka Murtera koristili kako bi se prebacili do svojih prekomorskih posjeda. Umijeće gradnje ovog drvenog broda prepoznato je od strane Ministarstva kulture RH i uvršteno u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalna kulturna baština. 
Proces prikupljanja predmeta, snimanja razgovora s brodograditeljima i oblikovanje muzejske koncepcije trajao je oko dvije godine. Tokom tog vremena od velike pomoći pri prikupljanju informacija bili su članovi udruge Betinska gajeta 1740, ali i ostali stanovnici otoka. Projekt Muzeja savršen je primjer uspješne komunikacije i suradnje među dionicima.
Važan dio postava Muzeja su svjedočanstva betinskih brodograditelja koji su profesionalno djelovali od sredine prošlog stoljeća do današnjih dana. Cilj dokumentiranja znanja o tradicijskoj brodogradnji ostvaren je kroz niz intervjua s tim brodograditeljima, a njihove riječi zajedno sa svjedočanstvima lokalnih težaka, ribara, znalaca o jedrenju i lokalnim tradicijama, pretočene su u tekstove legendi koje prate posjetitelja kroz postav. U dokumentarnom filmu o betinskim brodograditeljima koji je dijelom stalnog postava i može se pogledati u prizemlju Muzeja, snimljeno je deset brodograditelja koji su podijelili svoje priče i tajne zanata, te je tako na jednom mjestu sažeta povijest brodogradnje u Betini.
U oblikovanju priče od velike pomoći je bilo korištenje modernih tehnologija kojima se stvorio ambijent u svakoj pojedinoj prostoriji u Muzeju. Multimedijalna 3D igrica je implementirana s ciljem da se mlađim generacijama približi znanje o sastavnim dijelovima betinske gajete.
Lokalno stanovništvo može nadopunjavati muzejske zbirke kroz otvorenu bazu podataka o betinskoj brodogradnji koja je kreirana baš u tu svrhu. Dokumentarni film o betinskim brodograditeljima Vanka škvare, ciko mandroča kontinuirano se prikazuje na velikom ekranu i posjetiteljima pruža uvid u njihova iskustva u brodogradnji. Velik značaj filma je u tome što prikazuje način crtanja brodskih linija, najviše brodograditeljsko znanje u prošlosti strogo čuvano unutar obitelji. U etnografskom dijelu, zakrivljeno filmsko platno i projektor namjerno dominiraju Sobom svakodnevnog života zbog mnoštva ljudi iz lokalne zajednice koji su protagonisti video uratka o tradicijskim svadbenim običajima.
Muzej betinske drvene brodogradnje svojim aktivnostima usmjeren je ka očuvanju i promoviranju tradicijske drvene brodogradnje kao i cjelokupne otočne kulturne baštine. Muzej je osnovan s ciljem da bude ustanova koja potiče lokalno stanovništvo da razvija svijest o vrijednosti brodograditeljskog i kulturnog naslijeđa, predstavlja lokalne tradicije, obogaćuje turističku ponudu i postane informacijski centar o lokalnoj kulturnoj baštini. Uređenje stalnog postava Muzeja betinske drvene brodogradnje tek je početak djelovanja usmjerenih revitalizaciji tog zanata i upotrebe drvenog broda.
Projekt Muzeja betinske drvene brodogradnje zapravo još nije završen i dio je integriranog projekta revitalizacije stare mjesne jezgre, a poseban naglasak stavlja se na mjesnu lučicu s privezanim drvenim brodovima – gajetama, lađama, kaićima i leutima. Mještani su na svoju vlastitu inicijativu u prve redove privezali najreprezentativnije brodove, one koji imaju tradicijsku armu i redovito se održavaju te tako spontano stvorili ono o čemu danas govorimo kao o Muzeju na otvorenom ili Muzeju izvan zidova. Posebno istaknuto mjesto u mjesnoj lučici ima gajeta Cicibela, ponos betinske brodogradnje i uspješne rekonstrukcije, zaštićena kao prva gajeta na popisu pokretnih kulturnih dobara RH.
Muzej čuva vrijedno znanje o tradicijskoj drvenoj brodogradnji koja je neizostavan dio hrvatskog pomorskog naslijeđa, a samim time i važan dio europske pomorske kulturne baštine.