Prilikom stvaranja koncepta Muzeja betinske drvene brodogradnje, prva faza realizacije projekta odnosila se na uređenje zgrade muzeja i otvaranje stalnog postava. U drugoj fazi realiziran je vanjski dio postava – muzej na otvorenom. Muzejski postav u zgradi prezentira principe gradnje malih drvenih brodova te ih smješta u diskurs u kojem su nastali i razvijali današnju formu, dok postav na otvorenom in situ izlaže stvarne funkcionalne brodove. Jezgra današnjeg muzeja na otvorenom nastala je voljom vlasnika. Nakon što su obnovili i tradicijski armali (ojedrili) svoje drvene brodove i počeli se natjecati na regatama na latinsko idro početkom 2000tih godina, samoinicijativno su vezivali svoje brodove u sjeveroistočni dio lučice. Tijekom godina su se brodovi u tom dijelu lučice po nepisanom pravilu vezivali analogno njihovoj reprezentativnosti.
Muzej betinske drvene brodogradnje je 7. ožujka 2019. godine dobio koncesiju na dio mjesne lučice. Temeljem Ugovora potpisanog sa Šibensko-kninskom županijom Muzeju je dodijeljena koncesija za upotrebu pomorskog dobra u svrhu korištenja privezišta za prezentaciju tradicijskih drvenih brodova u funkciji muzejskih izložaka. Područje koje se dalo u koncesiju iznosi 1482 m2, od čega ukupna morska površina iznosi 1383 m2, a kopna 99 m2. Koncesija je dana na rok od 20 godina.
U najistaknutijem dijelu lučice, u sjeverozapadnom i sjeveroistočnom dijelu nalaze se tradicijski ojedrene i opremljene gajete. Na jugoistočnoj strani nalaze se kaići i lađe. Leuti se nalaze u južnom dijelu lučice. Brodovi imaju svoju poziciju u lučici analogno reprezentativnosti, izvornosti gradnje, održavanosti, ojedrenju i poštivanju tradicijskih materijala i elemenata u opremanju. U muzeju na otvorenom je na vezu 46 brodova. U dijelu pod koncesijom Muzeja mjesto veza dobiva brod, a ne vlasnik. Pravo veza odlučuje stručni savjetodavni odbor izabran od strane Muzeja. Odbor radi reviziju brodova, ocjenjuje njihovo stanje, razmatra nove zahtjeve i odlučuje o budućem razmještaju. Na području lučice nalaze se informativne i obavijesne table te su naznačeni registarski brojevi brodova.
TRG NA MORU – POVIJEST GRADNJE
Naselje Betina utemeljeno je krajem 15. stoljeća. Prve kuće nalazile su se na području današnjeg užeg centra mjesta, uz mjesnu lučicu. Naselje je oduvijek bilo orijentirano moru, a potrebe stanovnika oblikovale su izgled obale. Mjesnu lučicu su brzo po utemeljenju naselja zaštitili slaganjem kamena usuho u rivu koja je ujedno služila i kao lukobran.
Betina je tokom narednih stoljeća zadobila prepoznatljivu formu koja se nije značajnije mijenjala.
Katastarski prikaz centra Betine iz 1824.
U drugoj polovici 19. stoljeća Austro-Ugarska Monarhija izgradila je novi mul, čvrstu rivu od zidanog klesanog kamena, pritom pomaknuvši morsku granicu tadašnjeg naselja prema jugoistoku. U istom periodu naselje se proširilo prema sjeverozapadu, u predio Zdrače.
Do sredine 20. stoljeća malo je promjena doživio centar mjesta. U lučici su se nalazile tri rive: novi mul, stari mul i široki mul. More je dosizalo znatno dublje u kopno koje danas poznajemo, a obala je završavala oštrim stijenama i navlačilištima za brodove. Velik broj brodova nalazio je svoj zaklon u maloj lučici. Vezivali su se za drvene kolce koji su bili ugrađeni u rive.
Betinska lučica 1911.
Veći zahvati u prostoru počeli su se izvoditi od sredine 20. stoljeća, a mještani su samoinicijativno pokretali radne akcije. Po završetku Drugog svjetskog rata ugrubo naslagani kamen starog mula učvršćen je betonskom konstrukcijom u koju su ugrađene željezne vitice koje su služile za privez brodova. Pedesetih i šezdesetih godina održavale su se brojne radne akcije. Srušene su tri manje kuće koje su se nalazile na središnjem trgu i na njihovom mjestu izgradio se veći zadružni dom. Produžio se stari mul, a područje glavnog mjesnog navlačilišta za brodove nasuto je i pretvoreno u trg. U nasipavanju su sudjelovali svi mještani, a poznato je da je svaka obitelj u Betini koja je imala brod morala dovesti deset brodova punih kamena. Kamen se dovozio iz iskopa koji su nastali prilogom izgradnje Jadranske magistrale i iz kave (vadilište kamena) u blizini uvale Kokoč. Istovremeno se uvelike nasipala i jugoistočna obala mjesta, čime se povećala površina obalnog pojasa i područja na kojima su se gradile kuće. Stijene i blatne škrape nasute su i pretvorene u betonsku obalu i rive. Sedamdesetih godina 20. stoljeća stari mul je dodatno produžen i time je definiran oblik betinske lučice koji je poznat i danas.
Prostor današnjeg mjesnog trga i lučice oduvijek je bio centrom Betine. Mještani nisu imali službeni naziv trga već su jednostavno govorili da idu na more. Naziv je ostao i danas, te se glavni mjesni trg zove Trg na moru.
Trg na moru danas
