Otok Murter sinonim je za oazu drvenih brodova. Grade se novi, popravljaju stari, rade se kompletne rekonstrukcije gotovo raspadnutih brodova.
Betinski škver zapošljava 14 brodograditelja u drvu koji popravljaju veće drvene brodove i rade novogradnje. Aktivno je više manjih brodogradilišta u kojima se izrađuju i obnavljaju brodovi male i srednje veličine. Nekolicina brodograditelja honorarno popravlja brodove izvan svojih brodogradilišta.
Veliki poticaj novoj brodogradnji su regate na latinsko idro. U bližoj okolici danas imamo 8 takvih regata na kojima sudjeluje velik broj brodova. Na najbrojnijoj, murterskoj regati pojavi ih se čak do 80, što je velik broj usporedimo li ga s brojem brodova na onoj prvoj, održanoj 1998. godine kad se naziralo 7-8 jedara. Regate su zasigurno glavni razlog zašto se brodovi danas grade i obnavljaju. Osim toga, drveni brodovi danas se većinom koriste za gušt, jedrenje i uživanje. Rijetki su naručioci koji ih kupuju zbog potrebe.
I u ovom trenutku u svim betinskim brodogradilištima radi se punom parom, a naručitelji čekaju na red.
Aktivni brodograditelji u Betini danas su: Jadranko Bosna, Milan Burtina, Željko Burtina Šare, Nikola Balin, Đenko Filipi, Ljubomir Ante Fržop, Milan Jadrešić, Marko Kapov, Neven Kukin, Siniša Mikin, Krešimir Papeša, Nikola Papeša, Tomislav Pavić, Boris Sladić, Valter Sladić i Petromir Uroda.
Od prve regate 1998. u Murteru do danas izgrađeno je i rekonstruirano dosta brodova. Neki od njih su: gajeta Kurnatarica, Condura Croatica – replika povijesnog hrvatskog broda, bracera Gospa od mora, gajete Cicibela, Baba Tone, Modravarka, leuti Gušte, Orlić, Šjor Brane, gajete Mati Jezerka, Dišpetoža, Marina Betina, Lipa moja, Beba, Košte, lađa Marinka, falkuše Palagruža i Mikula, gajeta Baba Majo, muzejska gajeta Marija, gajeta Tome, Jaka, leut Nikola, guc Belona, leut Kvarneriol te brojni drugi.
Gajeta Marija
Gajeta Jaka
U travnju 2022. je na škveru Marin porinuta gajeta Jaka vlasnika Eda Jakovčeva. Izgradio ju je 1975. godine brodograditelj Nikola Šandrić, poznatiji kao Miko Barin. Duga je 6,50m, a široka 2,38m. Zadnji put je plovila 2005. godine na regatama na latinsko idro. Nakon toga smještena je bila u prizemlju obiteljske kuće u Varošu u Betini, čekajući obnovu. Budući da je kuća u kojoj je bila smještena na takvoj poziciji da je brod mogao izaći samo morskim putem, rasušenu gajetu omotanu u ceradu potegli su kaićem do škvera. Od njezine izgradnje sve do 2021. godine, kad je rekonstrukciju počeo obavljati brodograditelj Ante Fržop, gajeta se nijednom nije obnavljala. Na gajeti je u procesu obnove izmijenjeno preko 90% originalne građe. Dio po dio je vađen i izrađivan novi. U nju se nakon rekonstrukcije ponovno postavio stari motor dvocilindrični Torpedo jačine 15KS. Torpedo je i stariji od gajete, kupljen je prije nego se gajeta počela raditi pa je tri godine čekao u konobi da dođe red na njega. Po porinuću upalio je iz prve i radi k’o sat. Ovog ljeta Jaka će jedriti s originalnim idrom od tele, a i veslat će se u njoj na veslačkim regatama.
Gajeta Jaka obitelji Jakovčev bila je brod kojim su odlazili na intradu u Modrave, vozili drva za ogrjev, s kojom su išli dizati vrše, lovili hobotnice na osti, vozili se do šibenske pijace gdje su prodavali povrće i školjke i svašta nešto još. Naručitelj broda je bio Edov otac Srđan, a vozila ju je često i majka Stanislava čije nam je kazivanje bilo naročito zanimljivo te ga prenosimo u nastavku.
„Ja bi ubrala zelenja, špinjaka, kaulov, voga, noga. Nakon toga bi išla zabrganjati dva put (brganjanje – lov školjaka uz pomoć alata koji se zove brganja). I onda bi sama išla brodon u Šibenik na pijacu prodavati. Ja sad kad se mislin ne znan kako san to ja uspila, i polje, i dicu, i skuvati, i sve. Ja bi išla na brganju od Girinova rata do Burtinova, na Tišnjanskomu ratu. Brganjala bi di su kunjke, gledala bi ispod broda di su, a brganja bi za menon hodila. Vezala bi je konopon za mankul i temunila. Kad bi došla da ću je dignuti, ne bi je do kraja napunila, gledala bi da mi je lagja. Gnjalu bi oprala. Ako mi je bilo puno onda bi je vezala na sredinu za sohu, izbacila bi iz nje šta ne vaja, trpe, štrumbe, garuminu. Onda bi je digla na provu i spremila. Isprala bi kunjke i korotane i opet bacila brganju otraga. Obično bi dva put potezala.
Jedan put san potezala od Punte rata do Donje punte i došla san blizu kraja. Iden dignuti brganju, kažen. Blizu san kraja, a meštral je. Kad ja viditi u brganju, a no kapotinu mi je zadilo staru. Na motor san bila. Onda san bacila tu kapotinu iz nje. Bila san blizu kraja i mislin se kako moran zaputin motor za ća iti. A kapotina se vrtila ispod broda. I kad san uputila motor kapotina se zavrtila za propelu. Onda san brzo naprikriž (na dva vesla), pomalo, pomalo, puntu prošla da ne iden u kraj, stala san na mul koji je bija tamo, dala provu vanka, a krmu san potegla blizu kraja. Imala san jedan stari nož, legla na mul i kapotinu iskidala nožen. Skoro me i smočilo, to je bilo u drugomu, trećemu misecu, bilo je isto zima. Gnjila kapotina se iskidala lako nožen. Ukrcala san se u brod i išla doma, nisan više brganjala ti dan. To san sve u njemu radila. Ni no mali brod, ima ga isto. Teško je sam, a puno puti san sama brganjala. Kad bi išla na pazar u Šibenik, onda bi odnila i kunjak.“
Brodu s ovakvim živopisnim pričama pričama udahnut je novi život, zaslužio je.
Gajeta Kurnatarica
Udruga za promicanje vrijednosti drvenog broda i tradicijskih načina plovidbe Latinsko idro Betina – Murter, sagradila je gajetu Kurnatarica 2007. god. donatorskim sredstvima u brodograđevnoj radionici Marin kalafata Ante Fržopa. Izgrađena je kao prvi hrvatski školski brod tipa gajeta. Uloga Kurnatarice je da bude brod za edukaciju djece, brod za obuku budućih brodograditelja i da se mlađe generacije nauče čuvanju i održavanju broda.
Sudjelovala je na većini pomorskih manifestacija na hrvatskom Jadranu, od Visa do Kvarnera. 2008. godine bila je u Brestu, a 2015. godine predstavljala je hrvatsku pomorsku baštinu u Morbihanu.
Dužina gajete je 6 m i 66 cm, širina 2 m i 50 cm. Ima jarbol od 6 m i 70 cm, a lantinu od 10 m i 50 cm.
Condura croatica
Bracera Gospa od mora
Porinuta 2011. godine bracera je rad majstora Milana Jadrešića iz Betine. Bracera je replika tradicijske jadranske bracere prema projektu dr.sc. Velimira Salamona i dr.sc. Nenada Bobanca. Dužina joj je 10 m, a širina 3,6 m s jarbolom visokim 9 m i lantinom dužine 17 m.
Gajeta Cicibela
Cicibela je betinska gajeta starijeg tipa, dužine 8 m. Izgrađena je u škveru Jere Filipija Tošulova 1931. godine za naručitelja Tomu Gregova iz Preka na Ugljanu. U svom radnom vijeku prevozila je težake, tegleću marvu i urod, a za vrijeme 2. svjetskog rata prevozila je narod u izbjeglištvo za El Shatt u tajnim noćnim plovidbama do Kornata gdje je čekao veći brod. Na stalnom oprezu, Cicibelu su svaki put potopili puneći je kamenom do naredne noći kad bi je opet osposobili za plovidbu.
Cicibela je završila u zadarskoj Foši gdje je završila skoro potopljena. U jako lošem stanju 2006. godine kupio ju je Marino Mijat iz Tribunja i vratio u Betinu.
Rekonstrukciju i obnovu je izvršio Čedomir Burtina Ćiro. Od stare građe ostala je jedna petina. Svako rebro, jedno po jedno skidano je, napravljeno novo i vraćeno u brod. Tim načinom rada majstor Burtina je uspio zadržati izvornost starih linija.
Cicibela je jedina gajeta na popisu kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Gajeta Baba Tone
Gajeta Baba Tone napravljena je u škveru Ante Filipija Tošulova 1924. godine. Prvi vlasnik je bio Jere Mikin, koji je prodao brod Nikoli Kulušiću u Murter. Gajeta je obitelji Kulušić služila za održavanje posjeda na Jarti gdje su držali koze, i u Kurnatima.
Gajeta je bila u jako lošem stanju kad ju je kupio današnji vlasnik Dario Filipi. Želio je upravo taj brod jer je prvi vlasnik bio njegov djed Jere Mikin. 2013. godine obnovio ju je brodograditelj Ćiro Burtina. Promijenio je kompletno svaki komad broda, a zadržano je jedro originalno rebro kako bi se moglo reći da je brod izvoran. Baba Tone danas jedri na gotovo svim regatama u bližoj okolici, a sudjeluje i na ženskim veslačkim regatama.
Gajeta Modravarka
Gajetu Modravarku izradio je Ante Fržop 2005. godine. Vlasnik gajete je Ognjen Jakovčev koji je želio napraviti novi brod po uzoru na njihov stari obiteljski brod koji je u bratovom vlasništvu. Izvorni brod napravio je brodograditelj Nikola Šandrić 1975 godine. Novi brod kojeg je napravio Ante Fržop dimenzijama i formom nalikuje originalu, ali ima pečat svog graditelja. Modravarka služi za ribolov, odlazak u maslinik na Tegini i u Modravama.
Gajeta je duga 6 m i 46 cm, a široka 2 m i 46 cm.
Leut Gušte
Leuta Guštu napravio je 2013. godine brodograditelj Ante Fržop. Vlasnik broda, Tonko Skračić, imao je već ranije leuta istog imena koji je dimenzijama manji od sadašnjeg. Kad je brod ostario odlučio je da želi veći teretni brod u koji se može nakrcati znatan teret. S brodograditeljem je dogovorio dimenzije i formu broda, a Gušte danas prevozi masline i drva iz velikih obiteljskih maslinika u Kurnatima.
Gušte je dug 7 m i 98 cm, širok 3 m. Dužina jarbola je 7 m i 70 cm, a lantina je duga čak 12 m.
Test izdržljivosti novi Gušte je prošao ubrzo po porinuću. S nepunih godinu dana Tonko Skračić s posadom se otisnuo na daleku Rotu Palagruzonu.
Leut Šjor Brane
Leut Orlić
Leut Orlić jedan je od brodova napravljenih u Betini iza 2015. godine. Izgradio ga je brodograditelj Ante Fržop za naručitelja Dietera Schellenberga i njegovu suprugu Mariju. Oni su protekle 43 godine maštali o tradicijskom drvenom leutu kojim bi mogli ići do svoje kuće u uvali Bizikovica u Kornatima, pritom jedriti i uživati. Kad su bili mlađi u Kornate su išli uglavnom leutom Jure Lovrića i zato su težili da i oni imaju takvog. Brod je u potpunosti prilagođen uživanju na moru, pa je unutrašnjost uređena kao i u modernim jedrilicama, ima kuhinju, wc i prostor za spavanje. Unutrašnjost je cijela od mahagonija. Kako vlasnik Dieter kaže, ovo nije brod za loviti ribu i u masline, već za yachting.
Dužina leuta je 7,5 metara, 9 metara preko svega. Gradnja leuta od početka do kraja snimana je time – lapse tehnikom i može se pogledati na recepciji te na YouTube kanalu Muzeja betinske drvene brodogradnje.
Leut Šjor Brane izgrađen je 1982. godine u Betini u škveru brodograditelja Branimira Urode. Motiv za njegovu gradnju bilo je jedrenje i prekoatlantsko putovanje u Ameriku koje ipak nije realizirano. Dug je preko 9 metara i gradnjom prilagođen uvjetima velikog mora. Brod je 2000. godine na 40 dana dugom putovanju na relaciji Šibenik – Tel Aviv – Šibenik preplovio 5 mora – Jadransko, Jonsko, Egejsko, Levantsko i Sredozemno. Posada je na putovanju obilazila povijesna i sveta mjesta Mediterana. Danas je brod obnovljen za novog vlasnika iz Raba koji ga koristi u turističke svrhe i za jedrenje. Popravke su obavili majstori Željko i Milan Burtina. Promijenili su muradu i kabinu i napravili nove štile, pašaman i hrižete.
Gajeta Dišpetoža
Gajetu Dišpetoža počeo je graditi brodograditelj Nedjeljko Sladić za osobne potrebe. Nedovršenu je 2009. odlučio prodati današnjem vlasniku Krešimiru Bosni. Brodograditelj Siniša Mikin dovršio je gajetu napravivši oplatu. Krešimirov otac izradio je jarbol i lantinu te opremio brod.
Brod je u obitelji Bosna prvenstveno radi uživanja. Ljeti obitelj u gajeti odlazi na kupanje, jedri na regatama i sudjeluje na veslačkim regatama. Po potrebi Dišpetožom idu u rekreativni ribolov i prevoze se do obiteljskih maslinika na okolnim otočićima.
Gajeta Mati Jezerka
Gajeta Mati Jezerka napravljena je na Brodogradilištu Betina 2011. godine. Vlasnik gajete je udruga Južnje strane Jezera. Brod je napravljen sa svrhom da bude školski brod za edukaciju djece o tradicionalnom jedrenju, a koristi se i za turističku promociju te sudjelovanje na regatama. Gajeta Mati Jezerka je pokretač obnove brodova na latinsko idro u Jezerima. Na incijativu Antonija Pirije i uz potporu Općine Tisno i Turističke zajednice Jezera Mati Jezerka je izgrađena i bila je drugi tradicijski opremljen brod u Jezerima. U zadnjih nekoliko godina u Jezerima flota raste na 13 brodova opremljenih latinskim idrom, a održava se i regata Lantina Jezera koju svi rado posjećuju.
Dužina broda je 6,70 m, dužina jarbola 6,5 m i lantine 10,70 m.
Gajeta Marina Betina
Gajeta Marina Betina izgrađena je 2005. godine u Brodogradilištu Betina. Duga je 6,95 m. Poznata je po svom jedru na kojem je otisnut logo Brodogradilišta i marine Betina. Ekipa gajete sudjeluje na gotovo svim regatama na latinsko idro, a sam brod napravljen je radi promoviranja drvene brodogradnje i kulture jedrenja. Ističe se svojim veselim bojama.
Gajeta Lipa moja
Gajeta Lipa Moja izgrađena je 2016. god. u Brodogradilištu Betina kao osuvremenjena verzija tradicijske gajete prilagođene današnjim trendovima u konceptu, dizajnu i kvaliteti rekreacijske brodice za dnevno jedrenje (tzv. daysailer).
Tom „modernom“ gajetom prezentirane su tehnološke mogućnosti i kvaliteta završne obrade koju Brodogradilište Betina postiže u svakodnevnoj praksi te suvremeni način projektiranja i gradnje drvenog broda primjenom CAD – CAM software-a, CNC obradnog centra te tehnologije gradnje broda laminiranim drvom uz upotrebu epoksidne smole.
Gajeta Košte
Gajetu Košte, izgradio je 2011. brodograditelj Tomislav Pavić za svojega sina Josipa. Duga je 6,87 m, a široka 2,50 m. Brod je izgrađen po uzoru na staru obiteljsku gajetu, koju je 1941. izgradio brodograditelj Pere Uroda. Stara gajeta bila je u vlasništvu obitelji Pavić do 2010. godine, kada je Tomislav po šestu stare gajete napravio novu, za metar dulju. Stari brod prodan je u Murter i još je u upotrebi. Nova gajeta služi za odlazak u maslinike i ribolov, a u ljetnim mjesecima sudjeluje na gotovo svim regatama.
Lađa Marinka
Lađu Marinka napravio je 2002. godine brodograditelj Ante Fržop. Dužina lađe je 5 metara, širina 1 m i 80 cm. Opremljena je jarbolom od 4,5 m i lantinom od 8 m.
Brodograditelj Fržop napravio je lađu za osobne potrebe, u prvom redu za sportski ribolov. Lađa Marinka imala je veliku ulogu pri odabiru životnog puta mladih jedriličara Duje i Jure Fržopa. Upravo je jedrenje u lađi na latinsko idro potaklo danas ponajbolje hrvatske jedriličare da se počnu baviti jedrenjem.
Danas se koristi za gušte i u njoj se jedri na regatama na latinsko idro. U svojoj klasi još nije pobijeđena.
Falkuše Palagruža i Mikula
Gajeta Baba Majo
Gajetu Baba Majo napravio je 2018. majstor Milan Jadrešić – Pile za naručitelja Tomislava Tičića iz Zadra. Gajeta je duga 6,50 metara, široka 2,55 m. Porinuće se dogodilo na starinski način, “preko palanki”, na velikom mulu u Betini.
“Želim da se vrednuju stvari, da se vidi kako je zapravo drveni brod, nakon građevine, katedrale, nešto najkompleksnije. To nije rukotvorina od jednog predmeta, jedne noći. Tu su tisuće licitarskih srca, tisuće elemenata koji čine jedan brod.”
Milan Jadrešić, brodograditelj.
Leut Nikola
Kaić Marin
Novi kaić dužine 3,93 i širine 1,55 m napravio je betinski brodograditelj Ante Fržop na inicijativu i uz pomoć svojih sinova Duje i Jure. U njega je utrošeno više od 1000 radnih sati, radilo se poštujući principe tradicijske brodogradnje. Vrste drva korištene u gradnji su hrast, murva, brist, ariš… Posebna pažnja posvećena je detaljima važnim za kasnije održavanje, a materijali korišteni u gradnji su vrhunske kvalitete.
Guc Belona
Guc Belona izgrađena je 1928. godine u brodogradilištu u Kalima. Potpuno je obnovljena 2018. u Škveru Ćiro u Betini. Gotovo sve elemente broda trebalo je zamijeniti i napraviti nove. Od stare brodice spasile su se tek dvije rebrenice u pramčanom dijelu.
Belona je duga 6 metara preko svega, ima Perkins motor 18 KS, jarbol je dug 6,3 metra, a lantina 9,4 metra.
Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, Institut za pomorsku baštinu Ars Nautica i Muzej betinske drvene brodogradnje pokrenuli su inicijativu prijave Belone u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Leut Kvarneriol
Leut Kvarneriol – dužine 8 metara, širine 3 metra, lantina dužine 12 metara i motor od 57 konjskih snaga. Registriran je za prijevoz 12 osoba. Opremljen je tankom za naftu od 150l i tankom za vodu od 150l. Ima bogatu opremu, wc s umivaonikom i predviđen prostor za kuhanje. Napravljen je za višednevno jedrenje i duži boravak na moru. Rebra su mu napravljena miješano od hrasta i brijesta, paluba je ariša. Kabina je od mahagonija. Sohe su izrađene od crnog brijesta. U brodogradnji se upotrebljava crni i bijeli brijest. Ovaj crni ima dobru venu koja je brodograditelju bila zanimljiva. Iz tog razloga je koristio lak umjesto tradicionalne piture. Neke stvari trpe lak. Ovaj brod je više za sport, kaže. Ti dijelovi se neće puno upotrebljavati pa soha može biti za ukras. Želja investitora je bila da se napravi nekakva ograda po mrtvoj bandi, da budu sigurniji, da se imaju gdje držati dok hodaju. Da ne bi narušili vizuru i tradicionalni izgled broda meštar je predložio da se jedno veslo stavi na desnu stranu, a ovo drugo ostaje na hrokatama.
To je jedan naš mali tradicionalni brod koji je pretvoren u jahtu, ali je još uvijek tradicionalan jer se može u nuždi na dva vesla veslati. Jedno veslo na provi, drugo veslo na krmi. I s njime jedriti, kao šta se uvijek jedrilo, tradicionalno, na latinsko idro – o brodu je rekao meštar Fržop.
