“Jedan put smo radili gajetu od 17 nog za jednoga Jezeranina. Potpisali smo ugovor. Radili smo ujac, brat i ja. Prvu sedmicu smo radili rebra i kobilicu, drugu palubu i škafe za sohe, treću sedmicu smo ga pošili izvanka. Onda se brod maza paklon, smolom. Unutra katranom. Premazivanje je trajalo dva dana. Brod je bija dogovoren misec dan pri Božića, a za Badnju večer vlasnik nam je donija liganj šta je s njin ulovija. To nan je bija rekord.”
Šime Šandrić, brodograditelj
“Drveni brodovi plivaju leđnim stilom. Svi brodovi imaju svoja svojstva: imaju torziju, čvrstoću, propulzivnost. Ali, najveći je pojam da oni plivaju leđnim stilom. Ako drveni brod ima kičmu, ako ima pramac i krmu, ako ima utrobu, to je po uzoru na ljudsko tijelo ili na neki drugi organizam, poput konja ili tovara. Na konja se natovaruje, u brod se utovaruje. Tako gledajući, brod je jedna ženka koja leži na leđima ili jedna foka koja razbija školjku, jede i pliva leđno. Brod isto pliva leđno. Svi koji misle da brod pliva prsomice, varaju se! Tko god je doživljavao brod kao sredstvo, a nije znao da pliva leđno, vara se.”
Mile Jadrešić, brodograditelj
“Želim da se vrednuju stvar, da se vidi kako je zapravo drveni brod, nakon građevine, katedrale, nešto najkompleksnije. To nije rukotvorina od jednog predmeta, jedne noći. Tu su tisuće licitarskih srca, tisuće elemenata koji čine jedan brod.”
Mile Jadrešić, brodograditelj
“Za napraviti brod od 7 metri treba 1000 radnih sat. 70 radnih dana po 12 sati. To su naši stari tako radili, od jutra do sutra. S ovom opremom nismo ništa brže postigli, samo je lakše.”
Šime Jušić, brodograditelj
” Do smrti učiš. Brod je napravija brodograditelj, ali po uputama mornara. Poslije svake plovidbe mornari di došli do brodograditelja i rekli što treba poboljšati.”
Šime Šandrić, brodograditelj
“Ako je drveni brod, on treba biti čuvan kao i čovjek, jedno biće. Brod ima i svoje ime, kao i dijete kad se rodi. Kad se uništi, ono se izbriše. Brod je živo biće. Ustvari, samo treba njegu.”
Branimir Uroda, brodograditelj
“U Betini su postojali jedrari. Radili su lipa idra. Od platna koje se zove idrina. Platno koje smo mi koristi radila je tvornica u Šibeniku. Zadnje idro koje su satkali je bilo ’68. ili ’69. godine. Idro se šije na here. Na primjer, gajeta od 18 nog ima 20 her, a hera po 33 centimetra.”
Ante Balin, brodograditelj
“Idra su se radila od tele koja se zvala idrina. Idrine je bilo po brojevima od 1 do 5. Broj 5 je bila najteža i koristila se za trabakule. Za idra od gajete koristila se trica. Idro je podiljeno u here. Svaka hera je po 24,5 centimetra. Dok nisu došle makine za šiti, idra su se šila ručno.”
Šime Jušić, brodograditelj
“Ne postoji ono što se nije na Škveru radilo. Od A do Ž. Radili smo Brseča, Lopara, Vinodola. To su sve brodi od 27 metri, 32 metra. Radili smo plivarice od 17 metri za Istru. Radilo se za Alžir, Ameriku, Njemačku… Kad smo radili za Tunis, svaka brigada (po 6 ljudi) je radila pet brodi. U tri godine se napravilo 20 brodi za Tunis. 80 kuterov smo napravili za vojsku”
Šime Jušić, brodograditelj
“U školu se hodilo i učilo zanat na poslu. Zidali smo, gradili, prenašali materijal, brode navukivali, palili, svašta smo radili. Radili smo 5 sati, a 3 sata hodili u školu. Svaki dan, a u nedilju smo čistili mašine od planjotine, pilotine. Pilali smo balvane na duge pile. Imali smo šegun i sikire. Planje i bušilice smo pazili ka oči u glavi. Onda smo dobili tri makine i bansegu (tračna pila). To je došlo ko svetinja jer više nije bilo pilanja na ruke. Bilo je teško, ali smo bili mladi. I po 50 kili bi nosili svaki.“
Slobodan Jadrešić, brodograditelj
“Kao šegrti smo imali strogo određen broj sati. Ravnopravno smo sudjelovali u svim poslovima sa starijim majstorima. Osnovna zadaća učenika je bila da nosi balvane, valja ih, pila. Premještali smo i brodove. Takmičili smo se tko će više. Sve brigade su htjele biti bolje. Danas je drugačije, uči se po nekim edukativnim pomagalima, a čovik samo promatra. To je pasivno, neproduktivno. Ja sam cijeli život sudjelovao.”
Mile Jadrešić, brodograditelj
“Betinski kovači su bili potpora, nadopuna brodogradnji. Svi okovi, čavli, brukve, zakovice radili su se na ruke. Kovali su se brodovi. Kovači su stvarali brodsku galanteriju. Poznato je da su Komižani u Betinu dolazili prodati malo žutine i kupiti dva sidra. Iz solidarnosti prema njima pili bi njihovo vino, iako su imali svoga. Ekonomski krug se vrtio iz solidarnosti.”
Mile Jadrešić, brodograditelj
“Kovače smo izgubili, nemamo ih više i time smo izgubili puno toga. Kovano željezo je u razini kroma. Imamo krom kojega grize galvanska struja. Oni su kovali željezo kojemu nije bila potrebna zaštita od cinka. Gubitkom kovača izgubili smo veliko znanje u brodogradnji. Oni su vrlo dobro poznavali materijale.”
Ante Fržop, brodograditelj
“Uvik se znalo za što služi koje drvo. Dijelovi su se radili od istih materijala. Često su se brodovi radili od onog drva kojeg je bilo.”
Ante Fržop, brodograditelj
“Puno se promijenio odnos prema drvu. Nekad je postojala kultura čuvanja drva. Težaci su znali sačuvati komad dobroga drva, brista, murve, crnike, jer su znali da je to za brod. Siklo bi se kad je nareslo. Postojala je komunikacija između težaka i brodograditelja. Danas drvorede šumarije i komunalci posjeku bez da pitaju jesu li možda potrebni u brodogradnji. Puno kvalitetnog drva ide u ogrjev. Kultura čuvanja drva je ponuditi brodograditelju ili stolaru dobar komad.”
Ante Fržop, brodograditelj
“U Vlasima smo nabavljali drvo. Od Banjevaca do Dobre Vode, 2 ure pješke od Prosike. Tamo je bija jedan gaj, Birtijašev gaj su ga zvali. Bilo je troje ili četvero braće iz Banjevac koji su gazdovali tom šumom. I jedan iz Budaka koji je obilazija šumu, bilježija di šta ima i koji komad će za šta prodati. Onda bi naši brodograditelji došli odmah na gotovo.”
Ante Balin, brodograditelj
“U škveru sam se bavio nabavom drva. U Vlasima bi po misec dana sika drva. Hodili bi po područjima di možeš doći samo pješke, oko Budaka, Okučana. Ka’ koze bi hodili. Slali su me i u Slavoniju, Karlovac, Križevce po drvo.”
Ante Šandrić, brodograditelj
“Trupce smo vukli po Šibeniku. Od željezničke stanice kad bi došli vlakom, prema Riječanki, na Poljanu pa do mula Krka. Utopili smo ih u more i vezali jednoga s jedne strane broda, drugoga s druge. U 4 ujutro bi se zaputili put Šibenika, do 11 uvečer bi se vratili.”
Slobodan Jadrešić, brodograditelj
“Nabava drva za gradnju je bila je većinom iz naše okolice. Tu se radilo najviše o bristu i hrastu. Vrsta hrasta je kitnjak. To je porodica crniki po kvaliteti, ali crnika može imati srca pa zna ispucati. Jela i bor se nabavljala iz Like, to su vozili Podgorci u bracerama.”
Ante Fržop, brodograditelj
“Priprema drva je bila dobro planirana. Od davnina se znalo kako se treba postupati s drvom. Neku vrstu je trebalo dugo močiti, neku nije. Primjerice, crnika je postajala kvalitetnija što se duže močila. Ako se kraće močila, brže bi pucala. U moru se stađunivala. Mekša drva poput jele i bora nisu se trebala močiti.”
Ante Fržop, brodograditelj
“Kad bi donili trupce išli bi s njima u konzervar, u jarulu, blato, glib di bi stali dok ne bi doša red na njih, dokle se ne bi potrošilo. Jedan put je tu blizu Dragulo izvadija trupac iz gnjale. Otac mu se nije sića kad su ga stavili. Vjerojatno je to još dide stavija unutra. Napravija je aštu od njega. Bija je zdrav ko cekin.”
Ante Balin, brodograditelj
“Znaš ti šta znači kad je pukla daska? Znači da si izgubija dan, em moraš kupiti drugu, potrošiti koju stotku i dva put raditi isti posa.”
Čedomir Burtina, brodograditelj
“Radija san sve, od trupca na dalje. Mi smo bili zadnja grupa šta je pilala trupce po dužini na ruke. Imali smo dva trupca ispilati ja, Stanko Bokan i Milutin Pavić Puri. Pilali smo 13 metri duge trupce. Ja san pila odozgo, oni odozdo. To se zadnje pilalo na ruke na Škveru.”
Šime Jušić, brodograditelj
“Sva alat je bila jednostavna. Tesla, lito i šegac su osnova svakoga kalafata. Tesla je glavna, komanda, za ravnanje rebara i davanje linija. Četiri lita za šuperenje i kanava, kasnije se koristila stupa umočena u katran ili karbon.”
Šime Jušić, brodograditelj
“Teslica je alat koji je oduvijek nezamjenjiv u brodogradnji. Dandanas ne postoji stroj koji može preuzeti njezinu višestruku ulogu. Sve se njome radi: oštri se olovka, obilježavaju madiri, rade utori, zabijaju ili vade čavli i oblikuje svako drvo u željeni oblik. Dobar rad s teslom odlika je dobrog brodograditelja.”
Šime Šandrić, brodograditelj
“Kod kalafatanja u zadnje vrime koristimo kotun, pamuk. Ima ga u raznim debljinama, od 6, 8 i 10 milimetara, ovisno o širini kimenta. Kotun je napravljen u tri file, zasukan je. Ako je tisno, dosta je staviti jednu filu. To radimo litima. Imamo prvu padelu koja je najoštrija, za kimente od dva milimetra, drugu malo tupju, s dva riza za kimente od pola centimetra i treću za kimente od jednog centimetra. Poželjno je da kimenat ide na konus. Kimenat je razmak između madira. Danas se nabija kotun, nekad se stavljala stupa. Nema je više di kupiti.”
Ante Fržop, brodograditelj
“Brode smo mazali. Pitura je počela dolaziti tek kasnije. Prije je bija blak i paka. Na starin brodima bi se izgorija brod, izgorila bi paklina, rašketon bi očistija i onda bi zakalafata. Najpri bi se izgorile obe strane. Kad se nije palilo smiljem, koristila se letlampa.”
Slobodan Jadrešić, brodograditelj
“Prije piture brodove smo mazali katranom iznutra. To ti je ka da si ga lakom pomaza. Katran se kuva. Izvanka bi doša blak i paka, mišano. To je katranska smola, a blak je… Ja nemam drugoga izraza nego blak. Mazalo se kistom. Drveno drško se zapila malo i onda se vuna od janjca tu nategne, smota i na dva mista veže špagom. Onda močiš u vrući paka, blak, čin već bi maza. Brodovi ozdola su se mazali murkom, otpadom od ulja. Onda posli je došla teraroša, crveni prašak. S tim bi mazali i bilo bi crveno ka da si da koper. A koper, ko će dati novac za koper?”
Ante Balin, brodograditelj
“Kad ne bi imali posla tu u Betini, stavili bi u škanjel macolu, lita, malo stupe, koju planju i išli po okolnim otocima i selima tražiti kome treba popravak. Zaboli bi teslicu u škanjel i digli ga preko ramena. Po cijelom Jadranu smo tako išli za poslom i vršili popravke.”
Ante Balin, brodograditelj
“Gvardelade se isto radu po nacrtu. Isti je nacrt, samo se ne prenosi na šablone, nego su napravljena raštela. Da se uštedi na materijalu. Materijal je bija skup.
Ko je ima šperploče onda?! Gvardelade si stavija na tavulac na nacrt i sva rebra si posinjiva.”
Ante Balin, brodograditelj
“Za mene je svaki brod radost, jedna iznjedrena duša. Kao jedno dijete. Ja imam djecu, unučad i imam brodove. To se sve nekako zbraja. Ja mislim da kad drveni brod krene, u ponašanju između mene i gospodara već se vidi kakvu sudbinu će imati taj brod. Isto tako je i kod djece. Svaki brod koji napravim, ja sam roditelj, stvaralac i uvijek me zanima, pratim život tog broda, pratim njegovu sudbinu.”
Mile Jadrešić, brodograditelj
“Daščice. Puno su važne. To se nije nikad pozajmljivalo. Iz ljubomore, da ne bi netko drugi preuzeo tvoj posao.”
Šime Šandrić, brodograditelj
“Gori u štropu imamo 20-30 različitih šablona različitih brodova. Raditi po njima nije problem, precrtaš, ispilaš i sastaviš. Napraviti model i priniti ga u prirodnu veličinu, to triba znati.”
Nikola Papeša, pomoćni brodograditelj
“Ove modele je prvi u Betini počeja raditi Filipi Marketo. Prvo model, pa onda nacrt. Daske su uhvaćene drvenim čepovima. Svaka brazda je vodena linija. Model se raskida i onda se crta.”
Ante Balin, brodograditelj
“Sad ću ti reći zašto leut, a zašto gajeta. Leutu je cila paluba pošivena s kraja na kraj, otvoren je na sredini, na krmi je mali otvor i na provi je mali otvor. Jedan je za kormilara, a drugi kad se dižu mriže i takve stvari. A kod gajete su pomične pokaportice. Gajeta je zatvorena samo jednu trećinu, može se otkriti, a leut ne. Leut može otkriti samo središnji dio. To je osnovna stvar. Neki smatraju da kad brod ima kljun sprida da je to leut. Svi zovu Treunov da je leut, a nije leut nego gajeta.” Ante Balin, brodograditelj
“Kad bi se brod zgotovija bila bi kanata. Gospodar bi napravija kanatu. Speka bi janje, mesa ili dobre ribe. Jadan put smo tri kanate učinili. Bilo je lipo, jer nije bilo mesa i pečenice jesti svaki dan ka danas.”
Slobodan Jadrešić, brodograditelj