Znate li Mateu Šabić Sabljić? Ne znate? Otkrit ćemo vam nešto o njoj, koliko budemo mogli.
Pa, Matea je umjetnica, jednom riječju. Ali, ona je i istraživačica, tragateljica za pričama u umjetnosti i kulturi, pomorstvu, brodogradnji, kreatorica multimedijalnih urbanih instalacija u prostoru… Ono što nas je fasciniralo jest da je Matea, između ostalog, i graditeljica brodova. Dobro ste pročitali. Matea Šabić Sabljić u svom ateljeu u Zagrebu, osim što se bavi likovnom umjetnošću koju je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gradi brodice. Prave, plovne brodice, ili, kako ih ona naziva, “utopijskim” brodicama.
Ideja je začeta odavno i prisutna je u njenom osobnom i profesionalnom angažmanu, učeći i istražujući svijet pomorstva. Istraživanje – koje su to sve žene sudjelovale u po/morskom svijetu kroz povijest do danas, izlažem u vidu intervencija u samu povijest pomorstva kroz pomorske muzeje, kako bi se prateći službenu povijest pomorstva mogla iščitavati i ona paralelna “neslužbena – ženska povijest” koja je isto tako bila prisutna ali “nije bila vidljiva”, a čija svjedočanstva su ostala zapisana uglavnom u vidu novinskih zapisa ili objavljenih memoara – kaže Matea.
Matea je u periodu od 2009. do 2019. godine skupljala iskustva održavajući drveni leut, istraživala ulogu žene u po/morskom svijetu, ali negdje od 2018. godine Matea kreće s projektom BRODI/ONA kroz koji gradi realistične i funkcionalne modele brodova uz pomoć kojih intervenira u svijet pomorskih muzeja suvremenog doba.
Brodice g/radim većim dijelom od recikliranog drva, koje potom štitim epoxy smolom, a pokreću se korištenjem sinergije čovjeka i prirode, na vesla i jedra, ekološki, ne uzurpirajući okoliš ni bukom ni pogonom, potpuno utopljene u krajolik. Brodice su funkcionalne, plovne, duge su 4,5 m, imaju po 2 jarbola, bordo jedra. Rad je procesualan, od ideje i namjere iz 2010.te godine kao odgovor na iskustvo imanja i održavanja drvenog broda, odgovor na provokaciju jednog meštra, gdje me jedna METLA zapravo isprovocirala tj. potakla da skroz samostalno zaista sagradim svoj brod tj. cijelu flotu brodica u čast po/morskim heroinama.., do uspostavljanja mogućnosti po pitanju stjecanja znanja, prostora, uvjeta za rad i alata. Od 2018. godine g/radim flotu BRODI/ONA u svom studiju RADI/ONA usred Zagreba na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog, kreiram tj. g/radim funkcionalnu umjetničku instalaciju, flotu posvećenu po/morskim junakinjama, koja osim što se pita “ima li mjesta za žene u svijetu pomorstva?”, umjetničkom gestom, odlukom, organizacijom i radom: svojim rukama, g/radi “paralelni svijet-vijest-povijest”, redefinirani svijet-pomorstva.
Inicijativa u koju nas je Matea uvela u listopadu ove godine umjetnička je akcija pod nazivom “Skupljamo čekiće” ili “Svako uzimanje alata u ruke čin je poštenja” koja poziva na djelovanje za otvaranjem muzeja korčulanske brodogradnje. Već slijedeće godine Korčula će biti dom njenom novom projektu “Bila je jedna…” u okviru kojeg će biti prezentirana cijela dosadašnja flota u čast ženama koje su unatoč zabranama i predrasudama plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet… Za izložbu na Korčuli sagradit će i devetu brodicu u čast korčulanskoj povijesnoj heroini, koja će se imenovati i porinuti, s korčulanskom kumom.
Izložbu na Korčuli realizirat će se u organizaciji Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), Udruge za promicanje ljudskih prava i građanskog aktivizma (KAP Korčula) i Centra za kulturu Korčula.
Za istraživanja na Korčuli tokom 2023. godine kao prethodnice izložbi Mateu je zanimalo: Koje su to korčulanske žene gradile brodove, plovile morima i istraživale morski svijet, kroz povijest do danas? Znamo da se na otoku kroz stotine godina vrijedno i nadasve kvalitetno gradilo brodove, na stotine brodograditelja, kalafata i različitih majstora je naraštajima živjelo brodogradnju, punih osam stotina godina od prvog sačuvanog dokumenta (a zapravo i puno više), ali nemamo baš puno podataka o ženama koje su sudjelovale u brodogradnji i plovidbama… U povijesnim spisima ostale su zabilježene vlasnice i suvlasnice brodova, i to čak velikih jedrenjaka 19. stoljeća, supruge kapetana ili vlasnika brodova… Ima zanimljivih ličnosti, ali nije se baš sve zapisivalo, a zasigurno nije baš sve skroz ni istraženo, pa smo se dali u potragu: tražili smo korčulanske brodograditeljice, mornarke, kapetanice, jedrarice, brodovlasnice, inženjerke, jedriličarke, užarice itd… Istraživali smo dostupnu literaturu te građu u Državnom sabirnom arhivu u Žrnovu. U toj potrazi prešli smo otok uzduž i poprijeko. Pričali smo s ljudima, naišli na zanimljive osobnosti i priče… Neki su se javili inspirirani radio najavom, neki su vidjeli plakate zalijepljene po otoku pa su nas kontaktirali, pa su se potom priče otkrivale u razgovoru sa ljudima. Na pitanje stanovnicima Korčule: poznaju li ili se sjećaju korčulanskih žena koje su gradile brodove ili plovile morima, ili znaju priču o nekoj, na prvu bi se ljudi zamislili govoreći kako baš i nije bilo žena koje su gradile brodove, i baš i ne znaju neke koje su plovile morima… Ali kroz razgovor bi se dosjetili; a da da da, BILA JE JEDNA…
Više o Matei pročitajte u njenom CV-u: CV_MATEA ŠABIĆ SABLJIĆ, a više o projektu BRODI/ONA ovdje: BRODI-ONA_OPIS_MATEA ŠABIĆ SABLJIĆ
S nestrpljenjem očekujemo nastavak Mateine priče i pozivamo sve koji se žele uključiti u akciju skupljanja čekića kao zaziva korčulanskom muzeju brodogradnje da nas posjete u Muzeju betinske drvene brodogradnje i doniraju čekić!
