Predmeti prikupljeni sedamdesetih godina za Zavičajnu zbirku Betine danas se nalaze u privatnim zbirkama mještana. Autorski tim Muzeološke koncepcije Muzeja betinske drvene brodogradnje stvorio je koncept prikupljanja predmeta kojemu je prethodio razgovor s betinskim brodograditeljima i težacima. Dogovoreno je da se uz brodograđevne alate i tehnologiju dizajna brodskih linija u Muzeju betinske drvene brodogradnje prikaže kontekst nastajanja brodogradnje i upotrebe broda u svakodnevnom životu stanovnika Betine i Murtera. Predmeti koji su traženi pripadaju polju brodogradnje, jedrenja, poljoprivrede, ribarstva, odijevanja i svakodnevnog života.
Formiranje zbirke s najvećim brojem predmeta, brodograditeljske zbirke, napravljeno je po pojmovima navedenima u Etimologijskom rječniku pučkog nazivlja – Betinska brodogradnja. Rječnik je jedinstveno djelo koje opisuje oblik, funkciju, dimenzije i način upotrebe svakog pojedinog predmeta koji se upotrebljava pri dizajniranju nacrta, gradnji i održavanju drvenog broda. Djelo je to koje je uvelike olakšalo izbor predmeta i omogućilo uvid u kompleksnost brodograditeljskog zanata.
Predmeti koji su se našli u brodograditeljskoj zbirci morali su pokriti sve faze izrade broda: dogovor majstora i naručitelja broda, izrada nacrta, izrada linija rebara, nabava i prirema drva za obradu, obrada drva, izrada konstrukcije, izrada oplate, izrada brodske opreme, šuperenje i održavanje.
Formiranju zbirki brodske opreme, poljoprivrednih alata, ribarskih alata, odjevnih premdeta i kućnog inventara prethodilo je bilježenje kazivanja težaka, ribara, brodograditelja i lokalnih etnografa. Stvorena je slika društva iz vremena kad je brod imao nezamjenjivu ulogu u životima stanovnika Betine i Murtera.
Brod je služio za odlazak u polje na rad, prijevoz materijala, ljudi i životinja, ribarstvo, prodavanje uroda te komunikaciju s gradskim središtima. Stanje u kojem je brod centar života lokalnog stanovništva trajalo je do šezdesetih godina 20. stoljeća – odnosno do trenutka kad se asfaltirala prilazna cesta otoku i kad je došlo do velike promjene u izvoru privređivanja. Brod je uvelike izgubio na važnosti, a nabava hrane, odjeće i kućanskog inventara postala je lakše dostupna. Roba tradicijskih zanata koju su radili kovači, jedrari, tkalice, postolari ili ribari postala je lako zamjenjiva industrijskim proizvodima. Muzeološkom koncepcijom određeno je da se prikupe predmeti za zbirke koji pripadaju vremenskom okviru 1. polovice 20. stoljeća.
Predmeti koji pripadaju stalnom postavu Muzeja betinske drvene brodogradnje raspoređeni su u 8 zbirki:
Zbirka brodograditeljskih alata (274 predmeta) – dijelom ove zbirke su alati koje brodograditelji koriste u procesu gradnje broda – od crtanja linija i izrade konstrukcije do obrade drva – različite vrste pila, blanja ili čekića, teslice, sjekire, drveni i metalni čavli, majstorske daščice, šablone i sl.
Zbirka brodske opreme (43 predmeta) – predmeti u ovoj zbirci koriste se u plovidbi, a zbirka uključuje i instalaciju latinskog jedra u središnjoj galeriji.
Zbirka poljoprivrednih alata (12 predmeta)
Zbirka ribarskih alata – 29 predmeta
Zbirka odjevnih predmeta – 17 predmeta
Zbirka predmeta kućnog inventara – 18 predmeta
Zbirka maketa (10 predmeta)
Zbirka arhivskih fotografija i izvornih dokumenata (68 predmeta)
