Izložbi Marame otoka Murtera prethodila je izložba Marame, šudari, hacoli… Marama kao dio ženske nošnje šibenskih otoka i priobalja koja je održana u Muzeju grada Šibenika u veljači 2018. godine. Autorice Sandra Barešin i Jasminka Paić odlučile su produbiti saznanja o maramama murterskog kraja i rezultat tih želja je izložba koju prati ovaj katalog. U suradnji s učenicama Gimnazije Antuna Vrančića dokumentirale su kazivanja s terena i vješto zabilježile posebnosti marama.
Marama, u Betini poznala kao hacol, u Murteru i Tisnom kao šudar, u Jezerima facol, vjekovima je bila dio nošnje odraslih žena svih godišta. Po šudaru se moglo prepoznati koliko godina žena ima, koji joj je bračni status i za koju priliku ga nosi. U vremenima kad je odjeća bila jednostavna, često nelijepa, zagasitih boja, marama je bila ukras. Žene su težile da ih imaju što više i njima se kitile. Može se reći da je posjedovanje marama bilo ekvivalent današnjem posjedovanju torbica ili lijepih cipela.
Marame su danas relikt prošlih vremena. Tamne i crne marame nose rijetke starije žene, a mlađe ih nose samo prilikom nošenja narodne nošnje. U svečanostima poput pirovanja ili na crkvenim i folklornim događanjima nose se češće vezane na pasu ili na ramenima.
Marame koje danas najčešće vidimo na otoku Murteru su crvene boje s cvjetnim detaljima jarkih boja. Pri kićenju ulica u danima crkvenih blagdana koriste se i druge marame, bijele, žute, crne, narančaste. Svrha im je dekorativna. Korištenje marama u ovom kraju danas vid je njegovanja identiteta. Kako od baštine preuzimamo i njegujemo ono nešto čime se ponosimo i što nam je srcu drago, tako i marame danas imaju svoju ulogu. Ne koriste se na isti način kao prije mnogo godina, ali u promijenjenom obliku svjedoče nekim prošlim vremenima. Na taj način postaju važnim pokazateljem identiteta stanovnika otoka Murtera.
Kate Šikić Čubrić,
ravnateljica Muzeja betinske drvene brodogradnje