Brganja je alat za vađenje školjaka. Četvrtasta metalna konstrukcija stružući po morskom dnu hvata školjke koje završe u saku (mreži). Mreža se nekad izrađivala od žice, a u novije vrijeme od debele mreže. Brganju su izrađivali kovači, a vlasnici su sami izrađivali mrežu.
Kanal između otoka Murtera i kopna izuzetno je pogodan za lov brganjom zbog pjeskovitog dna.
„U staro vrime se brganjalo samo kad je bilo vitra, onda bi idrili i lovili škojke. Lovilo se u svako doba dana i godine. Veza bi brganju na zadnji mankul i vuka je po dnu di je sabun, po konalu. Po trzaju konopa se vidi koliko brzo se mriža puni i ima li škojak na dnu. Najboja pozicija za lov škojak je bila oko Tišnjanskog rata pa do mula Betine.“
Iz kazivanja Stanislave Jakovčev
„Škojak je bilo toliko puno da bi i jedno povukivanje do vrha napunilo mrižu. Brganjalo se uvik, kad bi u kući ponestalo škojak išlo bi se odmah u nove. Čuvale su se za rivon u konistrici ili u najhladnijem dilu dvora u jutenim vrićama. Kuvale su se svakako, a najpoznatija riceta je na obični brudet. Navrtale bi žene po pun bruncin bokunov i skuvale brudet, a sa strane su mogli biti kumpiri, pašta ili riži. A često su se ile i bez ikakvog priloga, na maslinovon uju i luku.“
Iz kazivanja Lucije Čubrić