Home / Blog / Gajeta Jaka

Gajeta Jaka

U travnju 2022. je na škveru Marin porinuta je gajeta Jaka vlasnika Eda Jakovčeva. Izgradio ju je 1975. godine brodograditelj Nikola Šandrić, poznatiji kao Miko Barin. Duga je 6,50m, a široka 2,38m. Zadnji put je plovila 2005. godine na regatama na latinsko idro.

Nakon toga smještena je bila u prizemlju obiteljske kuće u Varošu u Betini, čekajući obnovu. Budući da je kuća u kojoj je bila smještena na takvoj poziciji da je brod mogao izaći samo morskim putem, rasušenu gajetu omotanu u ceradu potegli su kaićem do škvera.

Od njezine izgradnje sve do 2021. godine, kad je rekonstrukciju počeo obavljati brodograditelj Ante Fržop, gajeta se nijednom nije obnavljala. Na gajeti je u procesu obnove izmijenjeno preko 90% originalne građe. Dio po dio je vađen i izrađivan novi.

U nju se nakon rekonstrukcije ponovno postavio stari motor dvocilindrični Torpedo jačine 15KS. Torpedo je i stariji od gajete, kupljen je prije nego se gajeta počela raditi pa je tri godine čekao u konobi da dođe red na njega. Po porinuću upalio je iz prve i radi k’o sat. Ovog ljeta Jaka će jedriti s originalnim idrom od tele, a i veslat će se u njoj na veslačkim regatama.

Gajeta Jaka obitelji Jakovčev bila je brod kojim su odlazili na intradu u Modrave, vozili drva za ogrjev, s kojom su išli dizati vrše, lovili hobotnice na osti, vozili se do šibenske pijace gdje su prodavali povrće i školjke i svašta nešto još. Naručitelj broda je bio Edov otac Srđan, a vozila ju je često i majka Stanislava čije nam je kazivanje bilo naročito zanimljivo te ga prenosimo u nastavku.
Ja bi ubrala zelenja, špinjaka, kaulov, voga, noga. Nakon toga bi išla zabrganjati dva put (brganjanje – lov školjaka uz pomoć alata koji se zove brganja). I onda bi sama išla brodon u Šibenik na pijacu prodavati. Ja sad kad se mislin ne znan kako san to ja uspila, i polje, i dicu, i skuvati, i sve. Ja bi išla na brganju od Girinova rata do Burtinova, na Tišnjanskomu ratu. Brganjala bi di su kunjke, gledala bi ispod broda di su, a brganja bi za menon hodila. Vezala bi je konopon za mankul i temunila. Kad bi došla da ću je dignuti, ne bi je do kraja napunila, gledala bi da mi je lagja. Gnjalu bi oprala. Ako mi je bilo puno onda bi je vezala na sredinu za sohu, izbacila bi iz nje šta ne vaja, trpe, štrumbe, garuminu. Onda bi je digla na provu i spremila. Isprala bi kunjke i korotane i opet bacila brganju otraga. Obično bi dva put potezala.
Jedan put san potezala od Punte rata do Donje punte i došla san blizu kraja. Iden dignuti brganju, kažen. Blizu san kraja, a meštral je. Kad ja viditi u brganju, a no kapotinu mi je zadilo staru. Na motor san bila. Onda san bacila tu kapotinu iz nje. Bila san blizu kraja i mislin se kako moran zaputin motor za ća iti. A kapotina se vrtila ispod broda. I kad san uputila motor kapotina se zavrtila za propelu. Onda san brzo naprikriž (na dva vesla), pomalo, pomalo, puntu prošla da ne iden u kraj, stala san na mul koji je bija tamo, dala provu vanka, a krmu san potegla blizu kraja. Imala san jedan stari nož, legla na mul i kapotinu iskidala nožen. Skoro me i smočilo, to je bilo u drugomu, trećemu misecu, bilo je isto zima. Gnjila kapotina se iskidala lako nožen. Ukrcala san se u brod i išla doma, nisan više brganjala ti dan. To san sve u njemu radila. Ni no mali brod, ima ga isto. Teško je sam, a puno puti san sama brganjala. Kad bi išla na pazar u Šibenik, onda bi odnila i kunjak.

Brodu s ovakvim živopisnim pričama pričama udahnut je novi život, zaslužio je. Čestitamo ponosnim vlasnicima i vještom brodograditelju!

Promjena veličine fonta
Kontrast

Ova stranica koristi cookies (kolačiće) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnjim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića Više detalja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close