Izložba: “Kad narastem bit ću umjetnik”
U Noći muzeja otvorili smo izložbu dosad najmlađeg autora neke izložbe u Muzeju. Sedmogodišnji Bartol Juraga do nas je došao na preporuku Ivane Skroze, profesorice likovnog. Kada smo prvi put vidjeli njegovu umjetničku bilježnicu i pregledali njegove radove, odmah nam je postalo jasno da se radi o iznimnom talentu, osobito s obzirom na njegovu dob.
Bartol ne provodi previše vremena uz igračke; njegova strast su papir, platno i boje. Crtanje i slikanje za njega nisu samo igra, već ozbiljan izraz kreativnosti. Slobodne trenutke posvećuje stvaranju, a novi slikarski pribor veseli ga više od bilo koje igračke. Inspiraciju pronalazi u svijetu oko sebe, a najčešće je privučen likovima iz povijesti i filma. Nedavno ga je zaokupio lik i djelo Marije Antoanete, dok mu je trenutno najveće nadahnuće Titanic. Murterska maškarana povorka ili Murterske Bake posebna su mu inspiracija.
Njegovi radovi odišu autentičnošću, a boje, kompozicija i stil svjedoče o njegovom jedinstvenom umjetničkom senzibilitetu. Bartolova izložba u Muzeju nije samo prilika da predstavi svoj talent, već i dokaz da umjetnost ne poznaje dobne granice – kad je dar prepoznat, treba ga podržati i dati mu prostor da raste.
O Bartolu, najmlađem autoru izložbe u našem Muzeju
Bartol Juraga svakako nije “dite koje crta”, on zbilja jest umjetnik. Kako će se to dalje odvijati i razvijati i hoće li uopće, to su neka druga pitanja. Vrime…
U radovima koje on predstavlja kroz ovu izložbu, ogledaju se naravno djetinje crte, no – u nekima više, u nekima manje, otkriva se jedna posebna nit ili žica, kako volimo reći, koja se potvrdi posve jasno u onim već razvijenijim radovima. E i onda stvar sjedne na svoje mjesto i kažeš “Uh, mali je dobar”! On to ni ne zna, mnogi ne znaju ni ne vide tako. On to samo jest i on to mora biti. Biti umjetnik. On mora raditi i proizvoditi, to je glavna bit njegova dosadašnjeg života i svakog dana.
Njegovi radovi, pa i oni “manje možda i interesantni ili na prvu možda preprepoznatljivi i brzi poput “Plesa” ili “Da mi je biti morski pas” savršeni su opet u svojih par akcenata kojima on potvrđuje da nije obični crtač – u nagibu tijela žene i njenim nogama ili pak jednolinijskom potpuno savršenom liku morskog psa. A što reći o fragilnom “Flamingu”? Besprijekorno! U par poteza ima sve. Ili pak o “Magičnoj ženi” – u kojoj je dojam nadnaravnog bića, anđeoski dojam lika postignut u lebdećem stanju s par nijansi boja i akcentima krila koja nisu krila. Genijalno. Ovo tu ga upravo sa sigurnošću gura dalje u istraživanje novih medija, čemu, po meni, možda i najviše pripada ako mogu tako ograničeno ga svrstati uopće u neki kadar crtača.
Animacija i novi mediji. Tu ga vidim. Njegovi radovi, posebno “Žena leži u haljini” i “Kraljica” koje asociraju i na kukce već sad posve sigurno kotiraju s radovima zrelih umjetnika. U njegovim radovima ima svega, od sklada boje i linije, nježnog i mističnog, apstrakta i formalizma, uzbuđujućeg i zastrašujuceg, komičnog i realnog, poput kakvog trilera koji se odvija u dvije dimenzije.
O tehnici i vještini izražavanja suvišno je i govoriti jer dječak od 7 godina koji tako kadrira, iskorištava format i oblikuje ga apsolutno osjeća ono što radi, on ne crta samo da bi crtao, on zaista stvara umjetnost i osjeća. To je biti umjetnik.
Iz pera Jelene Ćurić, predsjednice SKUD-a Kreativac iz Murtera
